Sveti Augustin, veliki mislilac Crkve, dugo je razmišljao o otajstvu Presvetog Trojstva. Danima je šetao morskom obalom tražeći način da razumom shvati kako jedan Bog može biti u tri Osobe – Otac, Sin i Duh Sveti.
Dok je tako hodao izgubljen u mislima, ugledao je dječaka kako na obali kopa malu rupu u pijesku. Dječak je školjkom nosio more i sipao vodu u tu rupu.
Augustin se nasmijao i upitao ga:
„Što to radiš, dijete?“
Dječak odgovori:
„Želim preliti cijelo more u ovu rupu.“
Augustin reče:
„Ali to je nemoguće! More je golemo, a tvoja rupa mala.“
Dječak ga pogleda i mirno reče:
„Isto tako je nemoguće da tvoj razum obuhvati Božje otajstvo.“
Zatim je dječak nestao, a Augustin je shvatio da je to bio anđeo poslan da ga pouči.
Tog dana spoznao je da se Božje tajne ne mogu razumom objasniti, nego se primaju vjerom i poniznošću.
